Pelophylax kurtmuelleri
Amphibia → Anura → Ranidae → Pelophylax → Pelophylax kurtmuelleri
Rana fuèsta
Balkanska zelena žaba ( Pelophylax kurtmuelleri ) ističe se velikom veličinom, ubrajajući se među najveće zelene žabe u Europi, te živopisnim bojama koje variraju od svijetlozelene do maslinastosmeđe, uvijek s nepravilnim tamnim mrljama na leđima.
Spolni dimorfizam je prilično izražen: mužjaci mogu doseći 8–10 cm, dok su ženke nešto veće, do 12 cm.
Tijekom razdoblja razmnožavanja mužjaci pokazuju tamne svadbene jastučiće na palčevima i upadljive sivo-crnkaste rezonatorske vrećice; ženke se, s druge strane, razlikuju većom veličinom i svjetlijom bojom mekih dijelova.
Snažne prednje noge kod mužjaka olakšavaju parenje tijekom sezone razmnožavanja.
Tek izležene punoglavce dugi su oko 8–9 mm, smećkasto-zelene boje sa zlatnim odsjajem, a metamorfozu završavaju nakon otprilike 3 mjeseca.
Pelophylax kurtmuelleri , porijeklom s Balkana, slučajno je unešena u obalna i nizinska područja zapadne Ligurije, gdje se danas nalazi u lokaliziranim populacijama, uglavnom ispod 300 m nadmorske visine.
Rasprostranjenost u tim regijama usko je povezana s okolišima koje je izmijenio čovjek, poput navodnjavačkih kanala i urbaniziranih područja, gdje je pronašla pogodne uvjete za kolonizaciju.
U zapadnoj Liguriji njezina se prisutnost prati zbog invazivnog potencijala vrste i rizika za autohtonu faunu.
Preferira vodena staništa bogata vegetacijom, bilo prirodna ili umjetna: navodnjavački kanali, privremeni ili trajni ribnjaci, akumulacije i obalne močvare njezina su omiljena mjesta.
Najbrojnije populacije zabilježene su u područjima gdje potopljena i obalna vegetacija pruža zaklon, hranu i pogodna mjesta za razmnožavanje.
Vrsta pokazuje veliku prilagodljivost, pa može kolonizirati i prolazna vodena tijela, pod uvjetom da ima dovoljno biljnog pokrova.
Balkanska zelena žaba uglavnom je aktivna danju i u sumrak; razdoblje aktivnosti počinje u proljeće, dok se zimska hibernacija—prilično kratka u obalnim područjima (prosinac–veljača)—provodi na muljevitom dnu ili skrivena među vodenom vegetacijom.
Razmnožavanje traje od travnja do srpnja: mužjaci se lako pronalaze zahvaljujući snažnim glasanjima, znatno jačima od onih drugih autohtonih zelenih žaba.
Ženke polažu između 2.000 i 6.000 jaja u velike želatinozne mase pričvršćene za vodene biljke; razvoj ličinki traje oko tri mjeseca do potpune metamorfoze.
Ova oportunistička vrsta odrasla se hrani velikim kukcima, malim kralješnjacima, drugim vodozemcima, malim ribama i rakovima.
Punoglavci se uglavnom hrane algama, biljnim ostacima i sitnim vodenim beskralješnjacima.
Velika raznolikost u prehrani odražava iznimnu prilagodljivost vrste na kolonizirana staništa.
U Liguriji se Pelophylax kurtmuelleri smatra potencijalnom prijetnjom ekološkoj ravnoteži vodenih ekosustava, ponajprije zbog konkurencije i/ili mogućeg križanja s autohtonim vrstama zelenih žaba ( Pelophylax kl. esculentus i Pelophylax lessonae ).
Promjene staništa, onečišćenje vode, upotreba pesticida i predacija od strane alohtonih vrsta dodatni su čimbenici rizika, ne samo za unesenu vrstu nego i za domaće populacije.
Ova se žaba ističe ne samo veličinom, već i općenito kompetitivnijim i agresivnijim ponašanjem u odnosu na domaće vrste istog roda.
Njezina prisutnost u Liguriji stalno se prati kako bi se procijenili utjecaji na lokalne populacije vodozemaca i spriječilo daljnje širenje.
Strategije upravljanja usmjerene su na ograničavanje širenja ove vrste i podizanje svijesti o važnosti očuvanja autohtonih vrsta i vodenih ekosustava.
