Pelophylax kl. esculentus
Amphibia → Anura → Ranidae → Pelophylax kl. esculentus
Rana vërde, Gritta
Jestiva žaba ( Pelophylax kl. esculentus ) predstavlja jedinstven slučaj u evropskoj fauni, jer je plodan hibrid između žabe močvarice ( Pelophylax lessonae ) i velike žabe (Pelophylax ridibundus). Srednje je do velike veličine, sa izuzetno promenljivom bojom: od jarko zelene do maslinasto-smeđih tonova, često sa izraženim tamnim pegama na leđima.
Prosečne veličine odraslih jedinki su:
Polni dimorfizam izražen je kroz nekoliko karakterističnih osobina:
Punoglavci, pri izleganju, u proseku su dugi 7–8 mm i imaju smećkasto-zelenu boju sa sitnim zlatnim tačkicama, što je prilagođavanje korisno za vodeni način života u ranim fazama razvoja.
U zapadnoj Liguriji, Pelophylax kl. esculentus je najčešća i najrasprostranjenija vrsta zelene žabe. Redovno se nalazi od nivoa mora pa do oko 800 m nadmorske visine, uspešno naseljavajući gotovo sva pogodna vlažna staništa, kako u dolinama, tako i u obalnim i priobalnim područjima. Njeno stalno prisustvo predstavlja ključni faktor za biodiverzitet lokalnih močvara.
Ova vrsta preferira širok spektar vodenih staništa i pokazuje izuzetnu prilagodljivost. Najčešće naseljena staništa uključuju:
Sposobnost da koristi i ruralna i prigradska područja čini Pelophylax kl. esculentus posebno otpornom u poređenju sa drugim vodozemcima.
Jestiva žaba ( Pelophylax kl. esculentus ) je aktivna i danju i noću, sa izraženom sklonošću ka periodima sa više sunčeve svetlosti, što je neophodno za termoregulaciju. Period zimske neaktivnosti obično traje od novembra do marta, ali može varirati u zavisnosti od nadmorske visine i lokalnih klimatskih uslova.
Reproduktivni ciklus odvija se od aprila do jula: mužjaci ispuštaju snažne i ponavljajuće glasove, naročito uveče i noću. Ženke polažu od 1.000 do 4.000 jaja, koja su grupisana u želatinozne mase pričvršćene za vodenu vegetaciju, što pruža zaštitu i hranu punoglavcima. Metamorfoza iz punoglavca u odraslu jedinku završava se za oko 3–4 meseca, a trajanje zavisi od temperature i dostupnosti hrane.
Ishrana jestive žabe ( Pelophylax kl. esculentus ) je veoma raznovrsna i odražava njenu oportunističku prirodu:
Ovakva raznovrsna ishrana omogućava vrsti da se prilagodi različitim ekološkim uslovima i smanjuje konkurenciju za hranu sa drugim vrstama žaba koje žive na istom području.
Glavne pretnje za Pelophylax kl. esculentus u Liguriji su brojne i često izazvane ljudskim delovanjem:
Očuvanje močvarnih ekosistema ostaje ključno za opstanak ove vrste.
Pelophylax kl. esculentus se izdvaja po nekoliko jedinstvenih osobina među evropskim žabama:
U zapadnoj Liguriji ova vrsta je pod stalnim monitoringom radi procene stanja populacije i uticaja promena u životnoj sredini. Njeno prisustvo služi kao biološki indikator kvaliteta i povezanosti vodenih staništa. Očuvanje jestive žabe znači zaštitu usko povezane mreže močvara—u korist vodozemaca i celokupnog lokalnog vodenog biodiverziteta.
